Kako je stigao nas princ :)

Evo da napokon i ja prepricam svoj najsretniji dan u zivotu.

Dakle, 5 mjeseci nakon gubitka nasa dva andjela, nasih bliznakinja, ugledali smo plusic. Niko sretniji od nas.
Dani su polako prolazili, uzivali smo, ali stalno u nekom grcu i strahu od prijevremenog poroda, sto zbog prijasnjeg slucaja, sto zbog skracenog cerviksa i serklaze u 29. tjednu. Brojali smo dane do famoznog 34. tjedna, jer ako dodje do poroda beba moze prezivjeti bez problema jel..
Prodje i taj tjedan, stize i 37., skidaju serklazu, mi iscekujemo naseg bebaca svaki dan. Dan za danom, stigosmo i do termina - 20.06., ali mamino tvrdoglavo nece van. Bojim se zbog prezrele posteljice, plodne vode, svega jer me ne gledaju nikako, samo dosadni ctg. Trudim se, setam, pospremam sve, ribam, trcim uz i niz stepenice, buckam se u vrucim kupkama, al jok.
Pisem svom doktoru sms da zelim na detaljni pregled jer ne mogu vise ovako iscekivati u neznanju. Kaze mi da dodjem 27.06. do 9h.
Cula sam i da sperma otvara, pa kazem mm-u da obavimo i to, noc prije pregleda Obavljeno, zaspali smo.
Bude me neki bolovi, mislim da moram na wc, pa zaspem. Ali opet me probude. I tako nekoliko puta. Uzimam mob., 04:30h, mislim pratit cu razmak da nije slucajno to to i naravno zaspem opet, ali bolovi me i dalje bude i izasna mislim da sigurno moram na wc (jer me nekoliko noci prije budila nuzda), ustajem napokon, mm se budi i pita sta mi je, rekoh neka da vidim sta me boli, spavaj ti. On me zbunjeno gleda. Idem u wc, vidim da ne mogu, bolovi hvataju svako 3,4min. Vrag odnio salu. Budim mm-a, mamu, kazem to je to. Tusiram se, spremam, boli sve jace i razmak se smanjuje. Mislim ko zna koliko sam ja trudova i razmaka prespavala.
Idemo u bolnicu, kukam vec uveliko, boli jako. Kopcaju me na ctg, trudovi idu negdje do 70, 80, ali razmak je mali. Bude doktoricu, gleda me oko 05:30h, otvorena 3cm, daju mi buscopan, klistiraju me, presvlacim se i u radjaoni mi kopcaju ctg. Mm je citavo vrijeme uz mene, mama isto. Trudovi idu do 130, ja jaucem iz sveg glasa i molim doktoricu oko 06:40 da pogleda kakvo je stanje. Gleda, otvorena 6,7cm, ona prezadovoljna, brzo to ide. Govore mi da disem pravilno, ali ne, ja se derem i dalje i objasnjavam im da mi je zacepljen nos i da mi je ovako lakse A da napomenem a sam uvijek govorila kako mi nije jasno da zene imaju snage vristati u tolikim bolovima. Ma kako da ne
Trudovi se zakucavaju i do 160, boli za pop.., drzim mm-a za ruku, tjesi me, bodri, ali vidim preblijedi, uzima stolicu, sjeda. Izmedju trudova ga tjeram vani da se umije, ide on i vraca se, jos gori. Babica mu govori "De molim te izadji, dosta sam ih ja kupila po podu." On ne slusa, mene hvata trud, vristim da izadje iz radjaone, trud prolazi, a ja ga lijepo molim nek izadje, bojim se za njega i izlazi on, jedva. Mama hoce da izadje, ali doktorica joj govori nek ostane slobodno.
Mama s jedne, babica s druge strane, modre ruke i u jedne i u druge
Oko 7h doktorica gleda, kaze otvorena 8cm. Oko 7:10h 9cm. Trudovi bole nenormalno, idu i do 160, imam jaki nagon da tiskam, osjecam kako se beba spusta sve vise, molim da tiskam jer ne mogu vise izdrzati. Ona gleda, uzima spravicu da mi busi vodenjak, trud dolazi, tjeraju me da drzim sama noge gore, ali meni vise odgovara da su spustene. Govorim da mi je tako lakse i da nemam snage drzati noge i molim babicu da mi ih ona drzi ako vec mora biti ta poza, zena mi pomaze maksimalno, ja tiskam i mislim da nece to nikad. Drugi trud, tiskam opet, treci trud i moje maleno je vani. I pogodite sta me najvise boljelo poslije izgona? Grlo
Cujem plac, mm ulazi u radjaonu, ljube me on, doktorica, babica, mama, obuzima me neopisiv osjecaj srece, tepam svom andjelcicu, nadvirivam se da ga vidim, molim ih da mi ga daju da ga samo ljubim. Babica mi ga prinosi da ga cmoknem i vodi ga nakratko. Mene sivaju, prebacuju na drugi stol i donose mi ga. Savrsen je, najljepsi na svijetu. Postala sam mama i najsretnija osoba na planeti. :

eto ja opet to proživljavam s tobom, sva sam se naježila ko da čitam prvi put

i da, kaže ona- da konačno podjelim s vama

moj zet

I meni opet suze u očima...

vidiš koda je juče bilo a sad će već 5.minic

kris0202 je napisao/la:

eto ja opet to proživljavam s tobom, sva sam se naježila ko da čitam prvi put

i da, kaže ona- da konačno podjelim s vama

rece ona i kopira marŠ

Oooo da, vec 5. minic