Spolno prenosive bolesti

Spolno prenosive bolesti (sexually transmitted diseases - STD) predstavljaju drugu najčešću skupinu bolesti u žena između 15 - 45 godina. Javljaju se s učestalosti od oko 10%, a češće se u ovoj dobnoj skupini javljaju samo bolesti povezane s trudnoćom (15 - 20%). Ulcerativne spolne bolesti kao sifilis postale su rijetke, a obolijevanje od gonoreje se u zadnjih 20 godina smanjilo za 95%. Klamidije su jedine spolno prenosive bakterije, koje su i dalje podjednako rasprostranjene u svim dobnim skupinama. Najveći problem predstavljaju spolno prenosivi virusi: infekcija s humanim papiloma virusom (HPV) poprimila je epidemijske razmjere, dok se infekcija s herpes virusom povećala pet puta u populaciji adolescenata.

Spolno prenosive bolesti se razvijaju obično pritajeno s dugim asimptomatskim fazama, tako da se u oboljelih ne očituju klinički znaci bolesti, zbog čega nosioci bolesti koji za nju uopće ne znaju, nesvjesno prenose infekciju na druge osobe. Glavni čimbenici rizika za spolno prenosive bolesti su nedovoljna upućenost, promiskuitet osobito kod nezaštićenog spolnog odnosa, analni spolni odnos, loši socijalni uvjeti kao i loša zdravstvena zaštita.

Osobiti značaj imaju STD u razdoblju adolescencije, odnosno u populaciji tinejdžera. Američki znanstvenici upozoravaju da je četvrtina svih STD u dobnoj skupini od 15 - 19 godina, pri čemu najveći značaj ima velika četvorka: klamidija, gonoreja, herpes i HPV. Glavni razlog za porast učestalosti spolno prenosivih bolesti u mlađoj populaciji je osim biološkog (osobita osjetljivost stanica genitalnog sustava prema infekciji u ovom uzrastu) i kulturološko - odgojni čimbenik.

Premda se općenito bilježi porast uporabe kondoma kod mlađih tinejdžera, njegova uporaba je i dalje na nezavidno niskoj razini. Većina adolescenata potcjenjuje rizik zaraze. Nerijetko je uporaba kondoma neispravna ili dolazi do prekida njegove uporabe s napredovanjem veze. Stariji partneri djevojaka i mlađih homoseksualaca često neće podržati njihovu želju za uporabom kondoma. Pa čak i kod sasvim ispravne uporabe kondoma, neki se virusi kao što su herpes virus ili HPV mogu prenijeti s mjesta koje kod zaražene osobe nije prekriveno kondomom. Oralni seks također nije safe sex, pa iako neće dovesti do neželjene trudnoće, postoji mogućnost prijenosa spolnih infekcija, zbog čega se sve češće viđaju slučajevi oralnog herpesa ili oralne gonoreje.


Spektar genitalnih infekcija u žena obuhvaća osim upale rodnice (colpitis ili vaginitis) ili stidnice (vulvitis) čitav niz oboljenja, koji se osim pojedinačno javljaju i u uzročno - posljedičnoj vezi u različitim kombinacijama. Upala vrata maternice (cervicitis), upala sluznice maternice (endometritis), kao i upala jajovoda i jajnika (salpingitis / adnexitis) su pri tome veoma često nerazdvojivi kako u etiološkom, tako i u kliničkom odnosno terapeutskom pogledu, te se označuju jednim izrazom zdjelična upalna bolest (pelvic inflammatory disease - PID). PID se javlja s incidencijom od 100 - 200 / 100.000 žena, odnosno u dobu adolescencije: jedna od 8 djevojaka!


Kasno dijagnosticirane i neliječene spolne bolesti mogu imati ozbiljne posljedice. Infekcija može nakon upale jajovoda i jajnika dovesti do stvaranja ožiljkastih promjena, apscesa i začepljenja jajovoda, pri čemu rastu rizici za neplodnost i nastanak ektopične (izvanmaterične) trudnoće. Rizik od neplodnosti nakon jedne epizode PID iznosi 15%, nakon dvije epizode PID 35% i nakon tri ili više epizoda PID čak 55%. Rizik javljanja izvanmaterične trudnoće nakon PID je povišen 7 - 19 puta. Neke spolno prenosive bolesti poput HPV infekcije mogu izravno utjecati na nastanak raka vrata maternice, a nekim spolnim bolestima majka može zaraziti dijete prilikom poroda.

Candida albicans

Najčešći uzročnik (90 - 95%) ove infekcije je Candida albicans, gljivica koja se i prirodno u manjoj količini nalazi u našim crijevima. U 2 - 8% uzročnik gljivične infekcije je Candida glabrata. Pod različitim utjecajima, prije svega kod liječenja antibioticima, u stanjima oslabljene reakcije imunološkog sustava, pri uporabi imunosupresivnih lijekova ili oralnih kontraceptiva, hormonske nadomjesne terapije, antiandrogena i kod dijabetesa melitusa, te u trudnoći, dolazi do njihovog neprirodnog razmnožavanja. Učestalost ove infekcije je 5 - 8% svih ginekoloških pacijentica, a među pacijenticama koje se žale na pojačani vaginalni iscjedak u 21% se radi o gljivičnoj infekciji.

Simptomi: Veoma neugodan svrbež uz pojačan bjelkast iscjedak, sirastog karaktera. Spolni odnos je bolan, a za vrijeme mokrenja javlja se peckanje ili žarenje. U muškaraca se bolest očituje najčešće crvenilom i svrbežom glansa penisa i prepucija. Infekcija se često može dijagnosticirati samo na temelju ginekološkog pregleda. Mikroskopski pregled uzorka vaginalnog iscjetka daje karakterističnu sliku, tako da su dodatne pretrage najčešće nepotrebne. Kod negativnog mikroskopskog nalaza, može se načiniti kultura brisa rodnice na specijalnoj podlozi (Sabouraud-agar ili Candida-II-agar).

Liječenje: Lijekovi izbora u liječenju gljivične infekcije su derivati imidazola: clotrimazol (Canesten, Plimycol) i polienski antibiotici kao što su nistatin (Nystatin, Moronal), amfotericin (Ampho-Moronal) i natamycin (Pimafucin) koji se ženama propisuju u vidu vaginalnih tableta, krema ili masti. Terapija može trajati svega jedan dan ili duže: 3 - 7 dana. Muškarcima se lijekovi protiv gljivica propisuju u obliku krema ili tableta. Kod "recidivirajućih" - infekcija koje se ponavljaju, nezaobilazno je sistemno liječenje s fluconazolom (Diflucan) ili itraconazolom (Orungal) u vidu tableta ili kapsula. Iako se u 2/3 slučajeva gljivična infekcija ne prenosi spolnim odnosom, za vrijeme liječenja se savjetuje izbjegavanje spolnog kontakta.

Alternativne mogućnosti: Ženama koje se nikako ne mogu osloboditi gljivične infekcije preporuča se prehrana bogata biljnim vlakanima uz izbacivanje rafiniranih šećera i ugljikohidrata: Anti-Candida dijeta, kao i ponovno uspostavljanje ravnoteže crijevne flore uz crijevne biokulture (probiotici) kao što su acidofilus (kapsule ili jogurt) ili LGG jogurt. Od velike koristi može biti i homeopatski lijek Candida Yeast, koji predstavlja jednu vrstu oralnog cjepiva protiv gljivica. Može se nabaviti i bez recepta, dolazi u vidu zrnaca i koristi se 3 - 5 puta dnevno po 1 - 2 zrnca (oralno). Candida Yeast podstiče imunološki sustav crijeva na stvaranje protutijela koja djeluju lokalno u crijevima i na taj način ograničavaju, odnosno ometaju rast gljivica.

Preporuka je izbjegavati kemijske iritanse, hulahopke, usku odjeću i tanga gaćice. Intimno rublje potrebno je prati na najmanje 60° C. Nakon završenog liječenja korisno je potpomoći u obnovi prirodne vaginalne flore. U tu svrhu se mogu koristiti vaginalete Vagisan i Döderlein Med. ili izravni unos kulture mliječno-kiselih bakterija u rodnicu. Jednostavna metoda koje se pri tome može koristiti je ispiranje rodnice s otopinom mliječne kiseline (Ac. lactici) ili sirutke. Na isti način možete upotrijebiti 2 - 4 kapsule Linex ili Bactisubtil, odnosno Acidofilus koje se za ovaj postupak moraju otvoriti i njihov sadržaj otopiti u 2 dl mlake vode. Kultura mliječno-kiselih bakterija može se unijeti u rodnicu i putem običnog malog tampona namočenog u LGG jogurt. Tampon ostaviti u rodnici kroz 2 sata. Ostale vrste ispiranja rodnice (sapuni, šamponi, gelovi, čajevi) se ne preporučuju zbog narušavanja normalne bakterijske flore.

U novije vrijeme na tržištu se nalaze i lokalni priprvaci na bazi ulja australskog čajevca (Femigel gel), kao i gel na bazi aloe vera (Multi Gyn Actigel), koji se mogu koristiti dulje vrijeme, i u preventivne svrhe.


Trichomonas vaginalis

Trichomoniasis ili trihomonadni kolpitis je infekcija rodnice i stidnice i/ili mokraćne cijevi koju uzrokuje protozoa Trichomonas vaginalis, čija se učestalost procjenjuje na 0.2 - 2% svih ginekoloških pacijentica. Prijenos spolnim putem je neosporan, a infekcija se najčešće javlja u dobi između 16 - 35 godina, kada je i najintenzivnija seksualna aktivnost. Kako je trichomonas otporan u vanjskoj sredini - na mokroj spužvi može preživjeti nekoliko sati, a u urinu više od 24 sata, premda se radi o spolno prenosivoj bolesti, moguć je nastanak infekcije i bez seksualnog kontakta (prijenos preko kade za kupanje, mokrih zajedničkih ručnika, zajedničkog toaleta i sl.). Također je moguć prijenos infekcije s inficirane majke na dijete za vrijeme njege djeteta.

Simptomi: U žena se javlja bolna upala rodnice i stidnice popraćena svrbežom i obilnim pjenastim, žućkastim iscjetkom neugodnog mirisa. U muškaraca su smetnje blaže, očituju se pri mokrenju ili dolazi do upale glansa penisa. Dijagnoza se postavlja temeljem ginekološkog pregleda, određivanja pH rodnice i mikroskopskog pregleda nativnog preparata vaginalnog iscjetka.

Liječenje: Lijekovi izbora su 5-nitroimidazoli: metronidazol (Medazol, Orvagyl, Flagyl), tinidazol (Simplotan, Sorquetan), ornidazol (Tiberal) ili nimorazol (Esclama) u obliku tableta i vaginaleta. Tablete se uzimaju u dozi od 2 g tijekom jednodnevne terapije ili podijeljeno kroz pet dana, dok se vaginalete koriste 10 dana. Obvezno je liječenje partnera, bez obzira na evtl. odsustvo simptoma. Kod 90% pacijentica nastupa brzo izlječenje, u nekih 10% se javljaju recidivi. Obzirom da nije poznata rezistencija trihomonasa prema ovoj medikamentoznoj terapiji, radi se uvijek o reinfekcijama, zbog čega se terapija ponavlja kod oba partnera. Kako se metronidazol ne savjetuje davati trudnicama u prvih 12. tjedana trudnoće, u ovo vrijeme se mogu koristiti lokalni pripravci clotrimazola (Canesten).

Alternativne mogućnosti: Sve što narušava pH ili bakterijsku ravnotežu rodnice može potpomoći nastanku infekcije. Otuda je uz medikamentoznu terapiju, nužno obratiti pozornost na prehranu, gdje se preporučuje povećati unos fermentiranih životnih namirnica i probiotika (kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt, acidofil, AB kultura). Na isti način se savjetuje jednostavno zakišeljavanje rodnice uporabom vaginalnih tableta koje sadrže vitamin C (Vagi C) ili obnavljanje prirodne vaginalne flore, u koju svrhu se koriste vaginalete Vagisan i Döderlein Med. ili izravni unos kulture mliječno-kiselih bakterija u rodnicu. Jednostavna metoda koja se pri tome može koristiti je ispiranje rodnice s otopinom mliječne kiseline (Ac.lactici) ili sirutke. U tu svrhu možete koristiti i 2 - 4 kapsule Linex ili Bactisubtil, odnosno Acidofil kaps. koje se za ovaj postupak moraju otvoriti i njihov sadržaj otopiti u 2 dl mlake vode.

Kultura mliječno-kiselih bakterija može se unijeti u rodnicu i putem običnog malog tampona namočenog u LGG jogurt. Tampon ostaviti u rodnici kroz 2 sata. Kod upornih slučajeva za preporučiti je homeopatski lijek Gynatren. Gynatren se nalazi na tržištu u vidu ampula koje sadrže specijalne inaktivne, ali imunogene sojeve laktobacilusa, i predstavlja vrstu intramuskularnog cjepiva. Primjenjuje se u tri doze, svaka dva tjedna, a nakon godinu dana se preporučuje još jedna doza za održavanje efekta.


Gardnerella vaginalis

Gardnerella vaginalis (ranije Haemophyllus vaginalis) se i u normalnim uvjetima nalazi u rodnici, kao i debelom crijevu, a kod njenog prekomjernog razmnožavanja (stres, promjena spolnog partnera, gubitak prirodne flore rodnice) nastaje bolest - bakterijska vaginoza ili aminski kolpitis. Ovdje se radi prije o neugodnoj i bolnoj poremetnji normalne vaginalne flore, nego o tipičnom upalnom procesu. Gardnerella vaginalis, kao vodeći uzročnik bakterijske vaginoze, najvjerojatnije produkcijom sukcinata omogućuje rast i razmnožavanje drugih, a najčešće 4 - 6 anaerobnih bakterijskih vrsta (Bacteroides spp, Peptococcus spp, Peptostreptococcus spp, Fusobacterium nucleatum, Mobiluncus spp, Veillonela parvula).

Karakterističan neugodan miris iscjetka dolazi pri tome od amina kadaverina i putrescina kojeg stvaraju anaerobne bakterije. Populacija mliječno-kiselih bakterija - laktobacila je sasvim potisnuta ili se ovi prirodni stanovnici rodnice nalaze tek pojedinačno. Ovo je najčešća forma vaginalne infekcije, a osobito su pogođene mlađe žene. Bakterijska vaginoza se smatra rizičnim čimbenikom u nastanku spontanog pobačaja kao i prijevremenog poroda, drugih infekcija tijekom trudnoće, kao i komplikacija kod operativnih zahvata. Česte su udružene infekcije s gonokokom, trihomonadama i klamidijom.

Simptomi: Bolest može protjecati bez simptoma ili se očitovati oskudnim/obilnim, bjelkastim, rijetkim iscjetkom neugodnog i karakterističnog mirisa (miris ribe). U nekim slučajevima se javlja nadraženost nakon spolnog odnosa. Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom pri čemu su znaci upale kao crvenilo, bolovi ili svrbež najčešće odsutni. pH vrijednost rodnice je > 4,5, a amintest pozitivan. Kod ovog testa se dodatkom 1 - 2 kapi 10% KOH na predmetno stakalce s vaginalnim iscjetkom razvija karakterističan neugodan miris ribe.

Mikroskopski se nalaze tipične stanice clue cells ili Schlüsselzellen - stanice vaginalnog epitela prekrivene mnoštvom bakterija koje izgledaju kao da su posute šećerom u prahu ili paprom. Određivanje pH vrijednosti i/ili amintest, uz mikroskopski pregled iscjetka iz rodnice sigurni su i dostatni pokazatelji bakterijske vaginoze.


Liječenje: Lijekovi izbora su derivati 5-nitromidazola kao što su metronidazol, ornidazol i tinidazol, odnosno clindamycin. Duljina i forma terapije ovise o težini simptoma. Djelotvorna doza je 2 g metronidazola (Medazol, Fasygin, Orvagyl) što se uzima tijekom jednodnevne terapije ili podijeljeno kroz 5 dana. Vaginalete se koriste 10 dana, a klindamicinska krema (Dalacin V) tijekom 7 dana. Ova terapija selektivno djeluje na anaerobne bakterije, pri čemu nema utjecaja na laktobaciluse. U većini slučajeva nije potrebno liječiti partnera. Za vrijeme liječenja se preporučuje suzdržavanje od spolne aktivnosti ili zaštićeni spolni odnos (kondom).

Alternativne mogućnosti: Sve što narušava pH ili bakterijsku ravnotežu rodnice može prouzročiti infekciju. Otuda je u prvoj liniji potrebno obratiti pozornost na prehranu, gdje se preporučuje povećani unos fermentiranih životnih namirnica i probiotika (kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt, acidofil). Na isti način kod lakših slučajeva, u trudnoći, kao i kod čestih recidiva preporuča se jednostavno zakišeljavanje rodnice uporabom vaginalnih tableta koje sadrže vitamin C (Vagi C) ili obnavljanje prirodne vaginalne flore, u koju svrhu se koriste vaginalete Vagisan i Döderlein Med. ili izravni unos kulture mliječno-kiselih bakterija u rodnicu. Jednostavna metoda koja se pri tome može koristiti je ispiranje rodnice s otopinom mliječne kiseline (Ac. lactici) ili sirutke. U tu svrhu možete koristiti i 2 - 4 kapsule Linex ili Bactisubtil, odnosno Acidofil kaps. koje se za ovaj postupak moraju otvoriti i njihov sadržaj otopiti u 2 dl mlake vode.

Kultura mliječno-kiselih bakterija može se unijeti u rodnicu i putem običnog malog tampona namočenog u LGG jogurt. Tampon ostaviti u rodnici kroz 2 sata. Kod upornih slučajeva preporuča se homeopatski lijek Gynatren. Gynatren se nalazi na tržištu u vidu ampula koje sadrže specijalne inaktivne, ali imunogene sojeve laktobacilusa, i predstavlja vrstu intramuskularnog cjepiva. Primjenjuje se u 3 doze, svaka 2 tjedna, a nakon godinu dana se preporučuje još 1 doza za održavanje efekta.

U prevenciji bakterijske vaginoze koriste se i lokalni pripravci na bazi aloe vera (Multigyn Actigel) ili ulja australskog čajevca (Femigel vaginalni gel).


Genitalni herpes

Uzročnik genitalnog herpesa je u preko 90% slučajeva Herpes simplex virus, tip 2 - "HSV tip 2", srodnik oralnog - "HSV tip 1" herpes virusa koji izaziva prije svega herpes labialis ili groznicu na usnicama, a u manje od 10% slučajeva je i krivac za nastanak genitalnog herpesa. Zbog serološke sličnosti između ova dva virusa intenzitet simptoma i težina infekcije ovise o prisustvu i visini titra protutijela protiv oralnog tipa virusa u vrijeme infekcije s genitalnim tipom virusom. Računa se da oko 90% odraslih ima protutijela protiv oralnog herpes virusa.

Genitalni herpes se prenosi spolnim odnosom, a ekstremno rijetko - ako uopće, uporabom zajedničkih predmeta ili toaleta. Računa se da je oko 30% odraslih inficirano s herpes virusom tip 2, dok tek u oko polovice ovih ljudi s vremena na vrijeme nastupaju simptomi bolesti. Vrijeme inkubacije iznosi 3 - 8 dana, rijetko dulje od 14 dana.

Nakon prvog izbijanja bolesti (primarna infekcija herpesom) virus se smješta u živčane ganglije donjeg dijela kralježnice, gdje može ostati pritajen više mjeseci ili čak godina. Česta je pojava recidiva - ponovnog izbijanja simptoma (sekundarna infekcija herpesom), a usljed perineuralnog širenja virusa bolest može izbiti pri tome i na više mjesta. Recidiv je najčešće potaknut jakim uzbuđenjem, različitim emocionalnim stanjima kao što su depresija, tjeskoba ili neprijateljstvo, fizičkim naporom, nedostatkom sna, mjesečnicom ili jakim umorom.

Virus se može tijekom poroda prenijeti na novorođenče, što može dovesti do teških formi upale pluća, sepse i smrti novorođenčeta zbog nezrelosti njegovog imunološkog sustava i neadekvatne antivirusne zaštite.


Simptomi: Čak i u slučaju izloženosti virusu herpesa, mnoge žene neće nikada razviti simptome, niti posumnjati da u sebi nose virus. Znanstvena istraživanja žena koje su u vrlo velikoj opasnosti da će se razboljeti od spolno prenosivih bolesti zapravo pokazuju da su 47% ovih žena nositeljice virusa, iako je tek jedna polovica od njih ikada imala simptome. Simptomi su osobito izraženi u slučaju primarne infekcije, a obuhvaćaju peckanje uz nelagodni osjećaj napetosti kože spolnog organa praćen stvaranjem mjehurića, koji potom prskaju ostavljajući brojna bolna oštećenja sluznice ili kože, uz nerijetko povišenu tjelesnu temperaturu. Ulceracije (defekti kože, ranice) zarastaju tijekom deset do dvadeset dana.

Promjene na spolovilu obično prati povećanje i bolnost limfnih čvorova u preponama, kao i bolovi, odnosno peckanje kod mokrenja. Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom, a potvrđuje uzimanjem brisa iz aktivne ranice herpesa za staničnu kulturu ili imunofluorescentni test. Virus herpesa se ponekada teško razvija u kulturi, tako da i ove pretrage znaju biti negativne. Obzirom da većina ljudi ima protutijela protiv virusa herpesa, značenje određivanja krvne pretrage i provjere statusa protutijela ostaje od sekundarne vrijednosti.

Liječenje: Genitalni herpes se ne može izliječiti, ali što ranijim početkom liječenja može se izbjeći izbijanje mjehurića, uvelike smanjiti tegobe, kao i učestalost recidiva. Liječenje se provodi medikamentoznim putem. Primjenjuju se specifični antiviralni lijekovi kao što su aciclovir (Acic, Aciclovir, Virolex), valaciclovir (Valtrex) ili famciclovir (Famvir) u obliku tableta i antivirusne kreme. Kod bolova pomažu analgetici (Voltaren, Ketonal).

U slučaju primarne infekcije herpesom neposredno prije poroda, zbog opasnosti prijenosa infekcije na dijete, trudnoća se dovršava carskim rezom. Tijekom posljednjih tjedana trudnoće se kod nositeljica herpes genitalis virusa preporučuje profilaktička primjena antiviralnih lijekova (Aciclovir).

Alternativne mogućnosti: Iznimno učinkovito sredstvo bez nepoželjnih nuspojava u liječenju herpesa, koji se stalno ponavlja, bilo da se radi o genitalnoj ili oralnoj formi, je češnjak. Za češnjak (Alicin, Garlic Allium Complex) su znanstveno dokazani snažno antivirusno, antibakterijsko i antigljivično djelovanje. Primjenjuje se u vidu kapsula, još kod poznatog osjećaja peckanja koji prethodi izbijanju herpesa. Preporuka je uzeti odmah 12 kapsula, i potom nastaviti po 3 kapsule svaka 4 sata tijekom slijedeća tri dana. Zbog neugodnog zadaha pri uporabi češnjaka, preporučuju se kapsule u kojima je češnjaku oduzet miris. Ženama koje već dugo imaju herpes, a planiraju trudnoću ili su već trudne, savjetuje se uzimati 2 kapsule češnjaka na dan, a doza se može povisiti do 6 - 8 kapsula na dan, ukoliko je trudnica izložena pojačanom stresu.

Ekstrakt melise (Melissa officinalis) također posjeduje antivirusni učinak kod herpes virus infekcije: ometa izbijanje mjehurića i ubrzava cijeljenje ukoliko se primjenjuje odmah pri izbijanju simptoma. Primjenjuje se u obliku kreme koja se koristi 2 - 4 puta na dan tijekom 2 - 5 dana. Na isti način se može primjenjivati ulje australskog čajevca (Melaleuc). U slučaju da češnjak i melisa, odnosno australski čajevec ne zaustave izbijanje herpesa, u fazi izbijanja mjehurića se mogu koristiti cinkova mast, mast s vitaminom E ili mast s ekstraktom litija koji se koriste 4 puta dnevno, sve dok mjehurići ne nestanu. U ovoj fazi korisne su i ugodne sjedeće kupke u mlakim otopinama kamilice (Chamomilla) ili kalendule (Calendula officinalis).

Neke žene uspješno zaustavljaju izbijanje herpesa povećavajući unos aminokiseline lizin, uz istodobno smanjenje unosa aminokiseline arginin u prehrani, ili redovitim unosom antioksidativnih tvari kao što su vitamin C, cink i bioflavonoidi. Lizin se uzima u dozi od 400 mg 3 puta na dan, a namirnice bogate lizinom su krumpir, pivski kvasac, riba, mahunarke i jaja. Namirnice bogate argininom koje bi trebalo izbjegavati su čokolada, kikiriki i orašasti plodovi. Preporučena doza za vitamin C je 200 mg i cink 100 mg, a uzimaju se zajedno s bioflavonoidima (Flavonoid Complex) tri puta na dan uz obrok, prije izbijanja simptoma.


Gonokokna infekcija

Gonokokna infekcija, ranije vrlo česta spolna bolest (triper), javlja se u 0.1 - 0.5% svih ginekoloških pacijentica. Unatoč rijetkoj pojavi spada u najčešće genitalne kontaktne infekcije i gotovo je pandemijski rasprostranjena, kako u industrijskim tako i u zemljama u razvoju. Spada u klasične spolno prenosive bolesti i podliježe obveznoj prijavi. Iako se računa sa smanjenjem rizika nastanka ove infekcije od uvođenja AIDS kampanje za najmanje 50%, gonoreja je i dalje veoma raširena u populaciji adolescenata, promiskuitetnih, kao i homoseksualnih osoba.

Uzročnik gonoreje je gonokok, gram-negativni aerobni diplokok, mikroorganizam koji živi u spolnim organima i prenosi se gotovo isključivo spolnim putem. Rizik nastanka infekcije se procjenjuje na 30% kod jednog spolnog odnosa. Vrijeme inkubacije je 2 - 6 dana. Bolest se može prilikom poroda prenijeti na novorođenče, što može imati za posljedicu gonokoknu upalu očnih spojnica i vjeđa u novorođenčeta. Česte su udružene infekcije s klamidijom.

Simptomi: Gonoreja je akutna infektivna bolest koja zahvaća prije svega sluznicu uretre, vrata maternice, rektuma, ždrijela i oka. Za razliku od većine spolno prenosivih bolesti, pogađa u prvom redu muškarce. Očituje se jakim pečenjem pri mokrenju, mutnom mokraćom, jakim bolovima i gnojnim iscjetkom. U žena su simptomi slabije izraženi i javljaju se postupno. U nekim se slučajevima javlja tek neznatna bol i pečenje pri mokrenju. S javljanjem upalnih promjena na vratu maternice nastaje pojačani žućkasto-zelenkasti gnojni iscjedak, guste konzistencije. Širenju infekcije pogoduju mjesečnica, intrauterini uložak (spirala), kao i zahvati na materištu (pobačaj).

Ukoliko su prilikom širenja infekcije zahvaćeni jajovodi nastaju bolovi i nelagoda u donjem dijelu trbuha, koji mogu biti praćeni pojačanim iscjetkom iz rodnice, bolovima kod spolnog odnosa, općim lošim osjećanjem, mučninom ili povraćanjem, nepravilnim krvarenjima, kao i povišenom temperaturom (pelvic inflammatory disease - PID). Kod duljeg trajanja infekcije i daljnjeg širenja bakterija nastaju upala zglobova, pri čemu je prije svega zahvaćen zglob koljena (gonarthritis), generalizirani osip i vrlo rijetko upala moždanih ovojnica, perihepatitis ili endokarditis. U postavljanju dijagnoze gonoreje, najčešće nije dostatan ginekološki pregled. Gonokoki se veoma rijetko mogu prikazati u nativnom preparatu pri mikroskopskom pregledu. U sumnjivim slučajevima uzimaju se brisevi i radi kultura bakterija, rjeđe imunofluorescentni test ili indirektni test hemaglutinacije.


Liječenje: Odlučujući značaj u prekidu prirodnog tijeka i nastanka komplikacija gonokokne infekcije igra rana dijagnostika i rano liječenje. U liječenju gonokokne infekcije primjenjuje se antibiotska terapija u obliku kapsula, tableta ili injekcije. Uobičajena je "single shot" terapija: jednokratna primjena visoke doze penicilina od 2.4 Mio IE (Penilicillin G) ili spektinomycina (Trobicin) u dozi od 2 g. Kod rezistentne infekcije ili penicilinske preosjetljivosti primjenjuje se ceftriakson (Rocephin, Lendacin), također kao single-shot u dozi od 125 mg. Nužno je liječenje partnera, a preporuka je načiniti kontrolne briseve u oba partnera, prvo tjedan dana i potom 6 tjedana po završetku terapije. Nepravilno liječenje ili izostanak liječenja ima slične posljedice kod oba spola: u muškaraca neprohodnost sjemevoda, a u žena neprohodnost jajovoda. Kao posljedica se može javiti neplodnost.

Alternativne mogućnosti: U liječenju gonokokne infekcije nema alternativnih mogućnosti. Nepravilno liječenje ili izostanak antibiotske terapije mogu imati previsoku cijenu za oba partnera. Kako se u liječenju koriste visoke doze antibiotika, obratite pozornost na prehranu, i regeneraciju vaginalne flore. Kao i uvijek kod antibiotskog liječenja, preporučuje se povećati unos fermentiranih životnih namirnica i probiotika (kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt, acidofil) i smanjiti, odnosno izostaviti unos rafiniranih šećera i ugljikohidrata. Uzimajte dobre multivitaminske preparate. Izbjegavajte kemijske iritanse, nošenje hulahopki ili tanga gaćica. Ne koristite tampone. Nastavite održavati vaginalnu sluznicu zdravom uz siguran i zaštićeni spolni odnos. Pridržavajte se pravila o uporabi kondoma: Porazgovarati o toj temi prije nego što se vaš partner uzbudi.


Klamidijska infekcija

Chlamydia trachomatis, bakterija koja uzrokuje jednu od najčešćih spolnih bolesti, prisutna je kod 4 - 12% odraslih žena i čak 9 - 25% adolescentica. Od mnogobrojnih vrsta klamidija, samo se infekcije sa serotipovima D-K ubrajaju u spolno prenosive bolesti. Tipovi A-C izazivaju očnu bolest trachom, a tipovi L1-L3 veneričnu bolest lymphogranuloma venereum. Infektivna forma ove bakterije je metabolički inaktivna i naziva se elementarno tjelešce, veličine je oko 300 nm i kuglastog oblika.

Ulaskom u stanicu iz infektivne forme nastaje metabolički aktivna forma - retikularno tjelešce, veličine oko 1 µm. Retikularna tjelešca se razmnožavaju intenzivno 2 dana i potom se ponovno kondenziraju u elementarna tjelešca. Pucanjem inficirane stanice, klamidije se nastavljaju širiti. Ukoliko ne dođe do pucanja stanice, klamidije mogu u ovom obliku perzistirati godinama u genitalnom traktu ne izazivajući nikakove simptoma. Izvan stanica su klamidije veoma neotporne. Osim seksualnim putem prijenos infekcije je moguć još tijekom poroda - s majke na dijete ili autoinfekcijom (okularno- genitalni prijenos).

Procjenjuje se da pri svakom spolnom odnosu postoji približan rizik od oko 75% za prijenos infekcije s jednog (inficiranog) na drugog partnera. U muškaraca se očituje vrlo blagim simptomima (iscjedak svijetle boje, neobičan osjećaj u mokraćnoj cijevi ili u donjem dijelu trbuha) koji su slabo izraženi i nejasni, pa najčešće prolaze neprimjećeni ili ih se zanemaruje, a u 50% bolest se razvija pritajeno.

Simptomi: Za razliku od drugih spolnih bolesti, klamidijska infekcija se u velikom broju slučajeva razvija bez očitih simptoma: čak 30 - 50% žena s upalom vrata maternice ne osjeća nikakove tegobe. Tipična simptomatologija u žena obuhvaća cervicitis (upala vrata maternice) s pojačanim iscjetkom žućkaste boje, guste ljepljive konzistencije, i urethritis (upala mokraćne cijevi) sa smetnjama prilikom mokrenja u vidu peckanja ili bolova.

U slučaju širenja upale na jajovode i jajnike nastaje upalna bolest zdjelice (PID) s bolovima i napetošću u donjem dijelu trbuha, pojačanim iscjetkom iz rodnice, bolovima kod spolnog odnosa, koji mogu biti praćeni osjećajem mučnine ili povraćanjem, nepravilnim krvarenjima, dok tjelesna temperatura ne mora biti povišena. Prirodna posljedica neliječene infekcije je neprohodnost jajovoda, odnosno neplodnost (rizik oko 10%) i povećani rizik od ektopične (izvanmaterične) trudnoće.

Nerijetka komplikacija klamidijske infekcije je perihepatitis sa stvaranjem ožiljkastih promjena u okolici jetre (Fitz-Hugh-Curtis Syndrom). Klamidijska infekcija se osim toga okrivljuje i za nastanak spontanog pobačaja, te je u mnogim zemljama svijeta test na klamidiju sastavni dio smjernica za anetenatalnu skrb. Dijagnoza klamidijske infekcije se postavlja izolacijom uzročnika iz obriska vrata maternice ili uretre postupcima imuno-kromatografije, imuno-fluorescentnim testom, u staničnoj kulturi (McCoy stanice) ili DNA amplifikacijom.


Liječenje: Klamidije su osjetljive na antibiotik, te je liječenje vrlo uspješno. Nužno je liječiti oba partnera. Primjenjuju se tetraciklini (Doxycyclin), ciprofloxacin (Ciprobay, Ciprinol), klaritromicin (Fromilid) tijekom 10 - 14 dana i azitromycin (Sumamed) u jednokratnoj dozi od 1 g (single shot). U trudnoći se ordiniraju azitromycin i eritromycin (Eritromicin). Jednom izliječena infekcija ne znači i zaštitu od bolesti u budućnosti, jer se infekcijom ne stječe otpornost na klamidiju. Ako se ne poštuju zaštitne mjere (kondom), može se ponovno zaraziti.

Alternativne mogućnosti: U liječenju klamidijske infekcije nema alternativnih mogućnosti. Nepravilno liječenje ili izostanak antibiotske terapije mogu imati previsoku cijenu za oba partnera. Kako se u liječenju koriste relativno visoke doze antibiotika kroz duže vrijeme, obratite pozornost na prehranu, i regeneraciju vaginalne flore. Kao i uvijek kod antibiotskog liječenja, preporučuje se povećati unos fermentiranih životnih namirnica i probiotika (kiselo zelje, kiseli kupus, LGG jogurt, acidofil) i smanjiti, odnosno izostaviti unos rafiniranih šećera i ugljikohidrata.

Uzimajte dobre multivitaminske preparate. Izbjegavajte kemijske iritanse, nošenje hulahopki ili tanga gaćica. Ne koristite tampone. Nastavite održavati vaginalnu sluznicu zdravom uz siguran i zaštićeni spolni odnos. Pridržavajte se pravila o uporabi kondoma: Porazgovarati o toj temi prije nego što se vaš partner uzbudi.


HPV - infekcija

HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva humani papiloma virus - HPV. Procjenjuje se da najmanje 80 - 100% djevojaka u dobi između 18 - 25 godina dolazi pri spolnom kontaktu u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije. Razlog tomu je spontani clearance virusa - prirodno samoizlječenje, proces koji uvelike ovisi o stanju imunološkog sustava inficirane osobe.

Ukoliko se radi o tzv. niskorizičnim "low-risk" tipovima (6, 11, 41, 43, 44) javljaju se genitalne bradavice (condylomata accuminata) koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom. Visokorizični "high-risk" tipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma.

Kronična HPV infekcija povisuje rizik nastanka raka vrata maternica za 65, a kod onkogenih high-risk tipova i za 130 puta! Većina žena s pozitivnim HPV testom ipak neće dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju, iako se kod drugih žena HPV infekcija povezuje s nastankom raka vrata maternice. Znanstvena istraživanja pokazuju da kronični stres i određeni stavovi o seksu mijenjaju dotok krvi u vrat maternice i utječu na lučenje njegovih žlijezda, što upućuje na organsku vezu između stresa i promjena u ovom dijelu tijela. Slabljenje imunološkog sustava uslijed kroničnog emocionalnog ili drugog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja, može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje mogu potaknuti aktivnost virusa.

Simptomi: U muškaraca se genitalne bradavice javljaju na glavi penisa i prepuciju, a kod žena na malim usnama, po cijeloj površini rodnice, oko čmara ili na stražnjici. Ako je broj kondiloma umjeren, popraćeni su umjerenim svrbežom. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u skupinama, moguća su krvarenja i tada su kondilomi veoma bolni. Infekcija s high-risk tipovima može biti pridružena ili se javiti izolirano, uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice koji se preporučuje načiniti kod abnormalnosti u PAPA testu.

Liječenje: Postupak liječenja je složen. Kondilomi se uklanjaju kirurškim putem: skalpelom ili laserom, kao i krio-, elektroterapijom ili dijatermijskim uklanjanjem električnom omčicom (LEEP). Druga mogućnost je premazivanje izraslina podofilinom (Podophyllinum), koji predstavlja kemijsku smolu dobivenu iz plodova bijelog gloga i spada u skupinu biljnih citostatika. U liječenju se obično koristi 3 - 5% alkoholna otopina podofilina ili 0,5% podofilox (Condylox), vrlo srodan lijek, koji žena može sama nanositi na vanjske kondilome nakon početnih uputa od liječnika. Za premazivanje kondiloma vanjskog spolovila, rodnice i vrata maternice može se koristiti i triklor-octena kiselina (TCA).

Novost u liječenju kondiloma je imiquimod (Aldara) koji se ubraja u imunomodulirajuće tvari, dok točan mehanizam djelovanja ovog lijeka nije poznat. Posjeduje antiviralno kao i antitumorsko djelovanje pri čemu je značajna stimulacija celularnog odjeljka imunološkog sustava. Primjenjuje se u vidu kreme koja se nanosi na promjene 3x tjedno, a za razliku od kiruškog odstranjenja ili krioterapije kondiloma gdje je recidiv i do 75%, rata recidiva kod primjene imiquimoda je manji od 20%.


Istraživanja pokazuju da se čak 50 - 80% blagih poremećaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz HPV (high-risk) vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, ove promjene brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola.

Nalaz cervikalne displazije uz HPV infekciju indikacija je za proširenu kolposkopiju s identifikacijom promjena. U slučaju nalaza kolposkopski abnormalnog epitela provodi se histološka dijagnostika (ciljana biopsija ili "see and treat" postupak), a ovisno o PHD rezultatima na raspologanju za daljnje liječenje nam stoje kirurške metode konizacije (laser, klasična konizacija, LLETZ), kojima se odstranjuje nezdravo tkivo vrata maternice, zajedno s virusom.

Kod nižih stupnjeva displazije opisani su izvanredni rezultati liječenja niskim dozama prirodnog interferona, s uspjehom terapije od 80% - 100%. Glavni cilj lokalnog liječenja inteferonom je inhibicija ugradnje HPV-a u genom još neinficiranih stanica koje izgrađuju sluznice rodnice i vrata maternice. Primjenom cjepiva protiv HPV računa se konačno smanjiti, odnosno iskorijeniti rizik od ove opasne infekcije.

Alternativne mogućnosti: Obzirom na mogućnost spontanog clearance-a virusa i visoku učestalost samoizlječenja svakako se preporučuje zaštićeni spolni odnos (kondom), iako kondom ne pruža apsolutnu zaštitu u prijenosu virusa. Ipak, na ovaj način se smanjuje količina virusa koja se prenosi među partnerima tijekom spolnog odnosa, te se lakše ostvaruje samočišćenje od virusa. Brojna znanstvena istraživanja upućuju na povezanost niske razine antioksidativnih vitamina A (beta-karoten), E i C, kao i vitamina B kompleksa (osobito folne kiseline) s cervikalnom displazijom kod HPV infekcije. Iz istog razloga se savjetuje povećati unos antioksidativnih vitamina (Carotenoid Complex, Flavonoid Complex, Betaguard) i folne kiseline (Folacin) u prehrani. Kontraceptivne tablete mogu povećati vjerojatnoću nastanka abnormalnosti epitela, iako je mehanizam nepoznat. Diskutira se veća seksualna sloboda i veći broj partnera, iako je vjerojatniji mehanizam smanjenje razine B vitamina, odnosno folne kiseline u krvi.

Poznat i snažan antioksidativni učinak imaju i preparati aloe vera (Aloe Vera Plus, Aloe Vera Gel). U stimulaciji imunološkog odgovora uz pravilnu prehranu, prekid pušenja i konzumacije alkohola, značajnu ulogu igraju i redukcija stresa, pravilan raspored dnevne aktivnosti i dnevnog odmora, odnosno ugodna dnevna rutina. Stimulacija lokalnog imunološkog odgovora rodnice postiže se regeneracijom i snaženjem prirodne vaginalne flore (Vagisan vag ili Döderlein Med).


Hepatitis B

Za razliku od ostalih spolno prenosivih bolesti, čiji simptomi su uglavnom ograničeni na genitalni sustav, hepatitis B je bolest koja zahvaća prije svega jetru i označuje difuznu upalu jetre izazvanu hepatitis B virusom - HBV. Spada u najčešće infektivne bolesti, a računa se da je širom svijeta prisutno oko 300 milijuna kroničnih nositelja HBV. Glavni put prijenosa HBV je spolni odnos, kao i uporaba nesterilnih i zaraženih šprica i igala (1/3 - 2/3 slučajeva bolesti). Prijenos virusa putem transfuzije krvi je nakon uvođenja odgovarajućih testova krvi praktički prekinut. Infektivna čestica virusa (Dane čestica) se sastoji od unutrašnje jezgre (core) i vanjskog površinskog omotača (surface).

Jezgra sadrži DNA i DNA-polimerazu i replicira se u jezgri inficiranih hepatocita (stanice jetre). Površinski omotač se stvara u citoplazmi stanice i iz nejasnih razloga u daleko većoj mjeri nego što je to potrebno. Njegovo prisustvo u krvi (HBs-Ag ili Australia Antigen) se dokazuje imunološkim metodama i govori u prilog aktivne hepatitis B infekcije, odnosno infektivnog statusa. Karakterističan je nalaz ovog antigena još u vrijeme inkubacije, uobičajeno 1 - 6 tjedana prije izbijanja kliničkih ili laboratorijskih znakova bolesti, dok se u vrijeme rekonvalescencije gubi iz krvi.

Protutijela protiv ovog antigena se javljaju tjednima ili mjesecima nakon kliničke bolesti i perzistiraju doživotno (Anti-HBs). Unutrašnja jezgra virusa (HBc-Ag) normalno se ne nalazi u serumu, dok nalaz protutijela protiv virusne jezgre (Anti-HBc) upućuje na aktivno razmnožavanje virusa. Ova protutijela su prisutna na početku pojave kliničkih simptoma, potom se njihova razina postupno smanjuje. Treći antigen koji se nalazi kod ove infekcije je peptid iz virusne jezgre (HBe-Ag), čije je prisustvo značajno u produkciji viralne DNA polimeraze. Nalaz HBe-Ag u serumu označuje jaku virusnu replikaciju i snažnu infektivnost krvi, a govori u prilog visokog rizika za nastajanje kronične bolesti jetre. Suprotno tomu nalaz protutijela protiv e-antigena (Anti-HBe) označuje manju infektivnost i uobičajeno vrijedi kao prognostički biljeg za dobroćudni tijek bolesti.

Akutni oblik hepatitisa B prelazi kod 6 - 10% nositelja virusa u kronični oblik (carrier-status), dok u dojenačkom i uzrastu malog djeteta ovaj postotak iznosi 60 - 90%. Računa se da su najmanje 1/3 kroničnih nositelja virusa djeca ili odrasli koji su inficirani u dječijoj dobi. U oko 25% ovih pacijenata razvija se ciroza jetre ili primarni karcinom jetre. Rizik prijenosa infekcije s majke na dijete postoji kod majki s akutnom HBV infekcijom ili s kroničnim infektivnim statusom. Računa se s infekcijom djeteta u 70 - 80% ukoliko su kod majke pozitivni HBs-Ag i HBe-Ag, dok je ovaj postotak daleko niži i iznosi svega 6% ukoliko je prisutan samo HBs-Ag. Najveći rizik prijenosa infekcije u trudnoći je sam porod. U našoj zemlji je obvezatan probir trudnica na HBs-Ag.

Simptomi: Vrijeme inkubacije iznosi 50 - 150, u prosjeku 90 dana. Najčešće se javljaju gubitak apetita, osjećaj slabosti i jakog umora, glavobolja, mučnina, povraćanje, rjeđe osip ili bolovi u zglobovima, a tek kasnije nakon 3 - 10 dana žuta boja kože i bjeloočnica (žutica) i tamno obojeni urin. S izbijanjem žutice, obično počinju popuštati drugi simptomi. Žutica je najintenzivnija nakon 1 - 2 tjedna, potom počinje faza ozdravljenja koja traje daljnjih 2 - 4 tjedna. Intenzitet, kao i trajanje tegoba ovise o imunološkom statusu osobe, kao i o još nepoznatim odnosima između virusa i domaćina, zbog čega bolest pokatkad liči na lakšu gripalnu infekciju, a pokatkad ima smrtonosni ishod. Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, kliničkog i laboratorijskih nalaza.

Liječenje: U većini slučajeva nije potrebno specijalno liječenje, a specifični lijek protiv hepatitisa B ne postoji. Stoga se cijepljenje protiv hepatitisa B (Engerix A) preporučuje svim osobama koje imaju povećani rizik, primjerice zdravstvenom osoblju. Prevencija bolesti se sastoji u davanju kombinacije imunoglobulina (Hepatitis B-imunoglobulin) i cjepiva unutar 14 dana od ekspozicije. Trudnoća nije kontraindikacija za davanje cjepiva i imunoglobulina, a djeca majki koje su HBs-Ag i HBe-Ag pozitivne ili samo HBs-Ag pozitivne, dobivaju odmah po porodu i pasivnu i aktivnu zaštitu: imunoglobulin i cjepivo (HB-Vax K, Engerix K). U liječenju kroničnih formi hepatitisa B, ovisno o nizu kriterija, primjenjuje se interferonska terapija: interferon alfa 2b (Intron A) u visokim dozama koja u 10 - 30% odabranih slučajeva vodi do trajne eliminacije virusa. Noviji terapeutski pokušaji sastoje se u kombinaciji interferona i famciklovira (Famvir), odnosno lamivudina (Epivir). Kod fulminantnih oblika ne preostaje ništa drugo osim transplantacije jetre.

Alternativne mogućnosti: Ukoliko nema dodatnih komplikacija kod hepatitisa B, stroga jetrena dijeta, strogo mirovanje i strogo ograničavanje tjelesne aktivnosti nemaju dokazanu prednost u liječenju. Ipak se u prehrani preporučuje smanjenje unosa masnoća, osobito životinjskog podrijetla, šećera i proteina, te povećanje unosa biljnih vlakana (Fiber Supplement) u prehrani. Za izbjegavati su i druge namirnice životinjskog podrijetla, kofein, kola napitci, čokolada, neke vrste čajeva, mineralna voda, brza hrana, zaslađeni voćni sokovi, umjetni zaslađivači i rafinirani šećeri. S druge strane preporučuje se unos cjelovitih žitarica, smeđe riže, integralne i graham tjestenine, tunjevine, povrća, svih vrsta mahunarki i graha, većine prirodnih sokova, svježeg voća, produkata soje, maslinovog ulja. Najbolje povrće za jetru su mrkva i cikla koje sadrže obilje beta-karotena, drugih karotenoida i flavonoida koji daju boju ovom povrću, a spadaju u antioksidativne tvari (Caroteinid Complex, Flavonoid Complex). Od značaja može biti i maslačak s visokim sadržajem lecitina koji potpomaže metabolizam masnih tvari u jetri i snižava razinu endogenog kolesterola.

Ne preporučuju se obilni obroci, radije 4 manja obroka, pri čemu bi zadnji obrok trebao biti barem 5 sati prije odlaska u krevet. Promjene u prehrani je potrebno postupno provoditi, korak po korak. Sasvim je zabranjena uporaba alkohola, kao i drugih lijekova. U stimulaciji imunološkog odgovora značajnu ulogu igraju redukcija stresa, pravilan raspored dnevne aktivnosti i dnevnog odmora - ugodna dnevna rutina. Konstantno povoljan stimulirajući učinak na imunološki sustav pokazuju i preparati ehinaceje (Echinacea purpurea), koja potiče aktivaciju T-limfocita. Svakako je potrebno upozoriti partnera, kao i razjasniti njegov HBV status, odnosno poduzeti preventivno cijepljenje. Do tada se savjetuje zaštićeni spolni odnos.


Mikoplazme

Kod simptomatskih infekcija urogenitalnog trakta - infekcija urogenitalnog sustava praćenih kliničkim simptomima, izolirane su tri vrste uzročnika iz ove skupine: Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma genitalium. Zajednička karakteristika svih mikroorganizama iz skupine mikoplazmi i ureaplazmi je nedostatak stanične stijenke tipične za bakterije. Odlikuju se velikom antigenskom različitošću uz mnoštvo serotipova. Nije jasno mogu li mikoplazme same izazvati upalu rodnice, jer se vrlo često nalaze u pratnji drugih prije svega bakterijskih infekcija. Nakon liječenja ovih bakterijskih infekcija - primarne infekcije, iščezavaju i mikoplazme bez ikakovog dodatnog specijalnog liječenja.

Ukoliko mikoplazme iz bilo kojih razloga dospiju u maternicu ili jajovode, mogu izazvati upalnu bolest zdjelice (PID) s razvitkom ožiljkastih promjena u maloj zdjelici, apscesa ili neprohodnosti jajovoda. U oko 25% pacijentica s adneksitisom (upala jajovoda i jajnika) izolira se Mycoplasma hominis. Ukoliko je pozitivan nalaz u obrisku vrata maternice, ovaj postotak se penje i na 40%. Mikoplazme se izoliraju kod manje od 1%, i ureaplazme kod manje od 5% djevojaka koje nisu imale spolni kontakt. Naseljavanje genitalnog trakta mikoplazmama počinje obično nakon puberteta, i sasvim je ovisno o seksualnoj aktivnosti. Nakon stupanja u spolne odnose učestalost nalaza mikoplazmi u genitalnom traktu djevojaka raste na 17%, i ureaplazmi do 75%. Nije sasvim jasna uloga mikoplazmi u nastanku neplodnosti muškaraca, dok se kod žena osim značaja u okviru PID, raspravlja njihova uloga i u nastanku spontanog pobačaja.

Simptomi: Ukoliko se radi o asimptomatskim infekcijama, kod kojih je tek neznatno pojačan vaginalni iscjedak, mikoplazme se najčešće izoliraju iz obriska rodnice, dok se rijetko nalaze u obrisku vrata maternice ili u uretri. Suprotno gotovo saprofitnom ponašanju mikoplazmi u rodnici i djelomično vratu maternice, naseljavanje maternice, jajovoda, odnosno širenje mikoplazmatske infekcije u malu zdjelicu oslikava njihov puni patogeni značaj. Simptomi koji se pri tome javljaju nisu specifični, a obuhvaćaju bolove ili napetost u donjem dijelu trbuha, pojačani iscjedak iz rodnice, bolove kod spolnog odnosa. Mogu se javiti mučnina i povraćanje, povišena tjelesna temperatura, nepravilna krvarenja, kao i smetnje od strane mokraćnih putova. Izgleda da je kod žena patogenija Mycoplasma hominis, dok kod muškaraca više problema izaziva Ureaplasma urealyticum. Dijagnoza se postavlja na osnovu izolacije uzročnika iz obriska vrata maternice i/ili uretre, u odgovarajućim kulturama.

Liječenje: Ukoliko se radi o pratećoj infekciji, nije potrebno specijalno liječenje. Samo ukoliko su mikoplazme jedini uzročnici infekcije provodi se medikamentozno liječenje. Lijekovi izbora su tetraciklini (Doxycyclin) kroz 10 - 14 dana koji su učinkoviti kod svih vrsta mikoplazmi. U terapiji infekcije s Mycoplasma hominis na raspolaganju stoje još linkomicin (Lincocin) i clindamicin (Dalacin), dok je u liječenju Ureaplasma urealyticum djelotvoran i eritromycin (Eritromicin). Ciprofloksacin (Ciprobay, Ciprinol) ima učinak kod obje vrste uzročnika.

Alternativne mogućnosti: Za seksualno aktivnu osobu ne postoji apsolutno sigurni način kako izbjeći spolno prenosive bolesti. Sve što narušava pH i bakterijsku ravnotežu rodnice može dovesti do infekcije. Imunološka funkcija ovisi i o tome kako i koliko se sigurnim i zaštićenim osjećamo u svijetu općenito tijekom života, ili određenog životnog razdoblja. Otuda je nužno obratiti pozornost ne samo na zdravu prehranu, nego i na uravnotežen dnevni ritam aktivnosti i odmora, redukciju stresa i emocionalnu stabilnost. Koristite dobre multivitaminsko-mineralne dodatke prehrani. Izbjegavajte kemijske iritanse, tampone, usku odjeću, hulahopke, tanga gaćice. Održavajte vaginalnu sluznicu zdravom uz siguran i zaštićni spolni odnos.