odgoj djece je istovremeno i najtezi i najljepsi posao na svijetu...

Ovakav stil, kažu ispitivanja, ima najviše izgleda proizvesti zrelo dijete i adolescenta



Iskustva i istraživanja pokazuju da najčešće brižno-zahtjevni roditeljski stil omogućava djetetu da se razvije u zrelu, uspješnu i zadovoljnu osobu. Ovi roditelji su brižljivi, suosjećajni i zahtjevni. Brižno - zahtjevni roditelji su podržavajući, pokazuju toplinu i interes za dijete, oni jasno iskazuju svoje standarde i kriterije, dogovaraju pravila i postavljaju djeci granice, cijene samokontrolu i pružaju djeci objašnjenja za postojeća pravila.



Vjeruju da i djeca i roditelji imaju prava, a roditelj ima posljednju riječ u donošenju odluka.

Ovakav stil, kažu ispitivanja, ima najviše izgleda proizvesti zrelo dijete i adolescenta. Roditeljska brižljivost/suosjećajnost izgleda razvija socijalne vještine i snažnu sliku sebe.

Ona poručuje djetetu da nam je važno kako se osjeća i što misli.

Zahtjevnost pomaže djeci razviti samokontrolu i suradljivost prema drugima.

Rezultati istraživanja pokazuju da su djeca roditelja koji su bili zahtjevni imali manje problema u ponašanju i nisu bili skloni uzimanju droga.

Kad su roditelji koristili objašnjenja kako bi utjecali na ponašanje djece i kad su nadgledali njihov životni stil, zdravlje, prijateljstva i školski život, djeca su odrasla u kompetentnije mlade ljude i imali više samopoštovanja nego ona čiji su roditelji koristili autoritarni stil kontrole ponašanja. Razgovor, objašnjavanje i obrazlaganje pravila je, očito, vrlo važno u odgajanju.

Izdvojili smo za Vas još nekoliko važnih savjeta:

Vjerujte u svoje dijete, tako će i dijete naučiti vjerovati u sebe.

Koliko god se često čini teškim, nađite vremena samo za sebe. Važno je naći vrijeme kada možemo biti sami s partnerom, ali i vrijeme izvan obiteljskih i partnerskih obaveza. Iako je to često teško organizirati, posebice dok je dijete vrlo malo, možda postoji prijateljica koja bi Vam htjela pričuvati dijete na pola sata. I tada, osjetite što Vam je potrebno i učinite to za sebe. Zadovoljan čovjek je i bolji roditelj.

Saslušajte bez prekidanja i dozvolite da vam dijete pokaže osjećaje – dobro je da Vam dijete pokaže ako je uplašeno, veselo, tužno, ako se boji, ako je ljuto, ako joj/mu je teško. Prvo pokažite razumijevanje i da prihvaćate osjećaje koje pokazuje, a tek poslije kada osjetite da je vrijeme i da nije prerano ohrabrite dijete. Nekada nam je vrlo teško suzdržati se, pogotovo kada je dijete tužno, od ohrabrivanja i riječi kao što su «Bit će sve u redu, ne plači, ti to možeš,..», međutim za razvoj djeteta u zadovoljnu i životno vještu osobu važno je:

1. Iako nam je teško vidjeti da je naše dijete tužno, izdržati i podržati ga slušanjem, držanjem za ruku, ne ispitivati odmah već jednostavno biti uz dijete dok plače i u tišini mu biti podrška za izražavanje emocija,

2. Nakon što se dijete na ovaj način osjeti zaštićeno i sigurno iz Vas te otpusti dio boli, vjerojatno će Vam i samo ispričati što se dogodilo. Ako to ne učini potaknite ga nenametljivim pitanjima. Ako ne želi, recite mu da Vam je važno i da mu želite biti podrška o čemu god da se radilo i ako zatreba poštujte to, te ga upitajte kasnije.

3. Odraslima se ponekad učine uzorci dječjih tuga nevažni, sitnice. Važno je da razumijemo da je dječji svijet u tom trenutku drugačiji i da prihvatimo da se oni tako u ovom trenutku osjećaju.

Ako Vam se nešto neugodno dogodi i dijete to primijeti na Vama, nemojte ga štititi riječima «Ne, sve je redu.» Pokazujte pred djetetom osjećaje, ali na način i u onoj mjeri koja je primjerena dobi djeteta. Pokazivanje Vaših osjećaja kazuje djetetu da je u redu tako se osjećati.

Isti princip razgovora primijenite i sa partnerom/partnericom. To može postupno vaše odnose i ukupni obiteljski život učiniti još toplijim i ljepšim.

Pokažite osjećaje i prihvatite njegove/njene osjećaje čak i kada Vam se ne sviđaju. To ne znači da se slažete sa nekom situacijom, već da prihvaćate osjećaje i čovjeka sa njegovim doživljavanjem i možda različnošću. No, ne prihvaćajte agresivan NAČIN izražavanja osjećaja koji Vas ugrožava.

Ako imate dojam da će Vašem partneru/partnerici ovakvo pokazivanje osjećaja biti strano, započnite postupno i češće sa ugodnim osjećajima.

Sretno!

PRAVILAN ODGOJ DJECE-primarna zastita roditelja!¨



U školi, na ulici, među vršnjacima, na fakultetu, u svakodnevnom životu uopće, svako dijete ili odrasli pojedinac svojim ponašanjem i govorom odražava vrline, manire, osobine, znanje, vještine, navike, jednom riječju, odgoj koji u sebi nosi iz porodice.


U školi su nastavnici toliko obasuti gradivom koje moraju izpredavati po zakonski utvrđenom nastavnom planu i programu da nemaju vremena da učenike nauče nekim osnovnim manirima i vrlinama, te lijepom ponašanju u društvu. A to će im mnogo, mnogo više trebati od mase znanja i informacija koje uče. Zakon je zakon, reći će oni nastavnici koji se slijepo pridržavaju napisanog i naređenog, bojeći se direktora, savjetnika i inspektora iz prosvjetno-pedagoških zavoda i drugih institucija. Rijetki su oni nastavnici koji usvajanje činjenica stavljaju u drugi plan, a učenje i usvajanje vrijednosti, vrlina, lijepih manira i osobina kod učenika, kao svoju obavezu i moralnu dužnost. Stoga, dragi roditelji, na vama je da u djetetovu dušu i um usadite sve ono što će mu trebati u komunikaciji sa drugima i životu uopće.

Roditelji su djetetovo ogledalo i obrnuto

Kako se treba ponašati za stolom prilikom jela, kako u prodavnici, kako prema komšijama, vršnjacima, starijim, gdje treba odlagati otpatke, kako treba govoriti i još mnogo toga, i pored činjenice da to djecu uče u školama, ipak, vi treba da naučite svoje dijete! Već pri prvom djetetovom izlasku iz kuće, lahko se može uvidjeti da li ste u tome uspjeli.
Vaše dijete je vaše ogledalo, baš kao što ste i vi njegovo. Gledajući dijete može se mnogo toga saznati o roditeljima, o prilikama u porodici, o međusobnim odnosima, o navikama, osobinama ličnosti osoba koje ga okružuju. Tako ste vi ogledate u djetetu. A sve što vi radite, kako se ponašate, kako se ophodite jedni prema drugima, kako govorite, gestikulišete, sjedite, jedete, dijete vidi od vas, tj. ogleda se i ugleda na vas. Kopira vas. Identifikuje se s vama.
(Nedavno sam bila u gostima. Djevojčica od godinu i osam mjeseci imitirala je svoju majku kako sjedi, kako pomiče kosu sa čela… Smijali smo se, ali čak i u tako bezbrižnim životnim situacijama treba imati na umu da nas, već tako mala djeca, budno motre, prate svaki naš pokret, posebno majčin, odlično prepoznaju emocije i raspoloženja na licu, imitiraju prvo glasove, pa slogove i riječi svojih roditelja, oponašaju njihovo držanje tijela, hod, pokrete, mimiku… I vrlo dobro primjećuju i najsitinije detalje, čak i one kojih mi nismo ni svjesni).
Porodica je prva djeteova okolina i samim tim, s njom se dijete najviše poistovjećuje. Nešto kasnije, to su vršnjaci, učiteljica, profesor, neka poznata TV-zvijezda, spotrista i sl. Ali roditelji i dalje ostaju u pozadini dječijeg bivstvovanja, jer s njima djeca provode najviše vremena, s njima žive, dijele dobro i zlo, rješavaju probleme itd. Zato, uvijek radite na svojoj nadogradnji, na svom permanentnom odgoju i obrazovanju, jer ako dijete vidi da vi slobodno vrijeme koristite čitajući knjigu i ono će posegnuti za njom. To će imati mnogo više efekta od priče: «Hajde, sine, čitaj neku knjigu, trebat će ti…». Takve i slične fraze vremenom djetetu postanu dosadne, čak naporne i u njemu, stalna prisila, može proizvesti samo apatiju ili čak antagonizam i prema vama i prema knjizi. Djeca ne vole kada im se previše pridikuje, naređuje, kada ih tjerate da nešto urade. Umjesto samo rječima, pokažite im ono šta trebaju da usvoje i svojim djelima. Tako će lakše, brže i s više volje naučiti mnogo toga. Jer, ako tražite od djeteta da pospremi krevet kada ustane, nemojte da vam se desi da vaš krevet dijete zatekne neuredan. Prigovorit će vam to kad-tad. Ako odvraćate dijete od gledanja u ekran (bilo ekran TV-a ili računara), nemojte se odmah nakon izrečene opomene djetetu, okrenuti i upaliti televizor. Tako dolazite u kontradikciju sami sebi, a djetetu to sigurno neće pomoći.

Lični primjer roditelja je nakraći put za usvajanje navika kod djeteta

Ako dijete vidi da vi redovno perete ruke prije i poslije jela, da redovno perete zube odmah nakon jela i pred spavanje, onda će ono samo da usvoji te higijenske navike. Kada je riječ o navikama, treba napomenuti da o svakom čovjeku možemo suditi, između ostalog, na osnovu njegovih higijenskih, kulturnih i radnih navika. A te navike se stječu u djetinstvu. Ne dozvolite da drugi loše sude o vašem djetetu! Znajte da su roditelji prvi na spisku odgovornih za njegovo ponašanje.
Ponekad se desi i to da i pored nastojanja da dijete pouče dobru, roditelji u tome ne uspijevaju. U tom slučaju, preispitajte sebe: da li ste imali dovoljno autoriteta (ali pozitivnog) nad djetetom, da li ste vi upravljali djetetom ili dijete vama?!? Stručni naziv za to je pedagoška inverzija koja se javlja kada dijete komanduje roditeljima, pa od njega zavisi do kada će biti u posjeti prijateljima, šta će jesti taj dan, koju igračku će mu roditelji kupiti i kada i sl. Tada roditelji, iz prevelike ljubavi i slabosti prema djetetu, ugađaju mu i udovoljavaju svakoj njegovoj želju. Kada to uvidi, dijete onda korisiti svaki trenutak i priliku da gospodari svojim roditeljima koji mu više nisu odgajatelji, nego podanici. Ma koliko voljeli dijete i ma koliko smatrali da se strogošću ne može ništa postići, nemojte se ustručavati da, na bilo koji način, pokažete djetetu da ste stariji i da vas treba da poštuje!

I u odgoju djece nađite sredinu!

Kao što islam u svemu preporučuje i traži sredinu, tako je i vi nađite u odgoju djece. Dakle, budite umjereno blagi i umjereno strogi, istovremeno. Dogovarajte se sa djetetom, saslušajte i njegovo mišljenje i podržite ga u dobru! Nastojte da budete što pravedniji prema djetetu (djeci): nagradite ga uvijek kada uradi nešto dobro (to može biti i pohvala, kompliment, poljubac za manju djecu, čestitanje stiskom ruke za nešto stariju, omiljeni kolač ili neki poklončić, zavisno od urađenog), ali i kaznite za loše ( u oblike kazne spadaju prijekor, kritika, zabrana, tjelesna kazna…). I budite dosljedni u postupcima, posebno kada se radi o djelovanju oba roditelja. Ono treba da bude usaglašeno i sinhronizovano. Ako majka ne dozvoljava djetetu da bude više od dva sata napolju, onda dijete treba da dobije isti odgovor i od oca i obrnuto.